Nacionalna izvješća
Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske temeljni je dokument zaštite prirode u Hrvatskoj. Dosad su usvojene tri generacije Strategija: 1999., 2008. i 2017. godine. Kako bi se raspoloživi kapaciteti optimalno i učinkovito iskoristili za očuvanje prirode strateškim planiranjem definiraju se dugoročni ciljevi i aktivnosti za njihovo postizanje.
Temelj za izradu Strategije je Izvješće o stanju prirode, koje sadrži analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta i georaznolikosti, s ocjenom stanja, te analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja. Također sadrži pregled pravnog i institucionalnog okvira zaštite prirode i kapaciteta sektora te pregled dostupnosti podataka i statusa informacijskog sustava zaštite prirode.
Prvo Izvješće o stanju prirode (i zaštite prirode) u Republici Hrvatskoj izrađeno je 2008. godine sukladno tada važećem Zakonu o zaštiti prirode i obuhvatilo je razdoblje od 2000. do 2007. godine.
Državni zavod za zaštitu prirode izradio je 2014. godine sveobuhvatnu Analizu stanja prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008. – 2012., a sažeto je prikazana u Izvješću o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008. – 2012. godine.
Sukladno članku 12. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/13; 15/18; 14/19), Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izrađuje Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2012. do 2017. godine za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije.
Međunarodna izvješća
Direktiva o staništima (Habitats Directive reporting, 92/43/EEZ) i Direktiva o pticama (Birds Directive reporting, 2009/147/EZ) definiraju povoljno stanje očuvanosti vrsta kao ono u kojem su brojnost i rasprostranjenost vrste stabilne ili rastu, a vrsta ima dovoljno kvalitetnog staništa i povoljne izglede opstanka u budućnosti. Stanišni tip je u dobrom stanju očuvanosti ukoliko je njegova rasprostranjenost stabilna ili raste, a njegova struktura i funkcije osiguravaju sve potrebne resurse vrstama tipičnim za pojedini stanišni tip.
Praćenje stanja (monitoring) je sastavni dio sustava zaštite prirode, a od dana pristupanja Europskoj uniji od dobre prakse zaštite prirode monitoring je „unaprijeđen“ i u zakonsku obvezu, sukladno odredbama Direktiva. Tako je Republika Hrvatska obvezna pratiti i izvješćivati o stanju očuvanosti gotovo 600 vrsta i stanišnih tipova – 254 divljih vrsta iz Priloga II, IV i V Direktive o staništima (uključujući vrste koje su dodane na prijedlog Hrvatske), 75 stanišnih tipova iz Priloga I (uključujući staništa koja su dodana na prijedlog Hrvatske) i 265 redovitih ptičjih vrsta (ukupno 333 populacija ptica jer se za neke vrste izvještava i za zimujuću i za gnijezdeću i za preletničku populaciju)).
Prvo hrvatsko izvješće o stanju očuvanosti sukladno članku 17. Direktive o staništima za razdoblje od 2013. do 2018. možete pregledati na linkovima:
Opći dio (General reporting format)
Nacionalni izvještaji po vrstama (Species assessments at Member State level)